Listopad/studeni 2026., Bjelovar, 10:00 h

 Zašto konferencija upravo sada?

Hrvatsko slatkovodno ribnjačarstvo se u 2026. nalazi u trenutku u kojem se više ne može govoriti samo o povećanju proizvodnje, već se postavlja pitanja može li sektor istodobno osigurati vodu, zadržati ekonomsku održivost, povećati vrijednost proizvoda i nastaviti pružati ekološke odnosno prirodne funkcije ribnjaka. Upravo zato konferencija treba otvoriti raspravu o otpornosti cijelog proizvodnog modela, a ne samo o količini proizvedene ribe.

"Više proizvodnje nije dovoljno. Pitanje za 2026. glasi: može li hrvatski ribnjak proizvoditi više vrijednosti uz manje raspoloživih resursa i uz istodobno očuvanje prirodnih funkcija?"

Proizvodnja raste, ali vrijednost ne prati isti tempo

Hrvatska slatkovodna akvakultura u 2025. godini bilježi jasan količinski oporavak. Prema privremenim službenim podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, ukupna proizvodnja slatkovodnih vrsta dosegnula je približno 5.090 tona. To je 658.907 kg ili 15 % više nego 2024. godine. Rast je pritom zabilježen kod svih ključnih skupina: proizvodnja šarana povećana je za 12 %, glavaša za 28 %, bijelog amura za 40 %, soma za 85 %, a pastrve za 6 %. Istodobno je povećana i proizvodnja mlađi, što je važan pokazatelj reprodukcijskog i proizvodnog potencijala sektora.

Međutim, količinski rast nije u potpunosti pretvoren u veću ekonomsku vrijednost. Ukupna vrijednost proizvodnje u 2025. iznosila je 15,69 milijuna eura, što je 8 % više nego 2024., kada je iznosila 14,48 milijuna eura. Drugim riječima, proizvodnja je rasla gotovo dvostruko brže od njezine ukupne vrijednosti: +15 % prema +8 %. Ako se ukupna vrijednost proizvodnje stavi u odnos s proizvedenom količinom, vrijednost ostvarena po kilogramu iznosila je približno 3,08 €/kg u 2025., naspram približno 3,27 €/kg u 2024., odnosno oko 5,6 % manje. To nije isto što i pad pojedinačne tržišne ili otkupne cijene svake vrste, nego pokazuje da je prosječna ostvarena vrijednost ukupne proizvodnje po kilogramu smanjena.

Ovaj odnos otvara važnije pitanje od samog rasta proizvodnje: može li hrvatsko slatkovodno ribnjačarstvo povećati količinu proizvodnje, a istodobno povećati vrijednost koju ostvaruje na tržištu? Službeni podaci pokazuju da su se prosječne cijene pojedinih vrsta u 2025. uglavnom mijenjale malo, pri čemu su za šarana, soma, bijelog amura i glavaša bile niže, dok je kod pastrve zabilježen rast. Istodobno, je površina šaranskih ribnjaka smanjena za 1 %, a pastrvskih za 8 %.

Zato se ključni izazov sektora više ne može svesti samo na pitanje kako proizvesti više ribe. Pitanje je kako od postojeće proizvodnje stvoriti veću ekonomsku vrijednost kroz bolju tržišnu poziciju, preradu i proizvode veće dodane vrijednosti, razvoj novih prodajnih kanala, jače brendiranje i bolju organiziranost proizvođača. Upravo tu treba tražiti sljedeću fazu razvoja hrvatskog slatkovodnog ribnjačarstva: ne samo više kilograma, nego više vrijednosti po kilogramu.

Voda je iz proizvodnog resursa postala strateški rizik

Ljeto 2026. pokazalo je koliko brzo hidrološki rizik može prijeći u proizvodni rizik. Hrvatske vode su 25. kolovoza objavile da će 2026. biti svrstana među izrazito sušne godine te da su na Dunavu, Dravi i Savi zabilježeni novi povijesni minimumi. Na ribnjacima se to već pretvorilo u operativnu krizu. Iz Narte je izviješteno da je razina vode na dijelu ribnjaka prepolovljena i da u dovodnom kanalu nema vode, dok je iz Končanice upozoreno na spašavanje mlađi, premještanje ribe i ugroženost matičnog fonda. Problem se time prenosi i na proizvodnju sljedeće godine.

DHMZ je ljeto 2026. ocijenio ekstremno toplim na gotovo cijelom području Hrvatske, uz ekstremno sušne uvjete u Gradištu i Slavonskom Brodu te vrlo sušne uvjete, među ostalim, u Osijeku i Daruvaru.Za ribnjačarstvo to nije samo klimatska statistika: manjak vode povećava rizik od zagrijavanja vode, pada koncentracije kisika, većih potreba za aeracijom i pumpanjem, gubitka mlađi i poremećaja proizvodnog ciklusa.

Ekonomika sektora pod pritiskom: otpornost ima cijenu

U ožujku 2026. Vlada je zbog rasta troškova i pritiska na likvidnost najavila paket izvanrednih mjera, uključujući potporu održivosti ribarstva i akvakulture vrijednu 8 milijuna eura. Sama činjenica da se sektor podupire interventnim mjerama pokazuje da pitanje konkurentnosti nije samo razvojna tema, nego i pitanje kratkoročne poslovne otpornosti.

Na konferenciji želimo otvoriti pitanje gdje završava "preživljavanje" sektora, a počinje razvoj: može li se postojeći model temeljiti na većoj učinkovitosti, preradi, boljoj tržišnoj poziciji, energetskim uštedama i predvidljivijem upravljanju vodnim rizikom umjesto da se svaki novi šok rješava novom kompenzacijom?

Kormoran i Natura 2000 više nisu samo konfliktna tema, već pitanje poslovnog modela

Europska komisija je 2026. u svojem vodiču o zaštiti ptica posebno izdvojila hrvatske šaranske ribnjake kao primjer upravljanja konfliktom s velikim kormoranom. U Hrvatskoj je evidentirano 15 ekstenzivnih šaranskih ribnjaka na približno 12.000 hektara, a svi su važna područja za ptice i uključeni su u mrežu Natura 2000. Europska komisija pritom ističe prijelaz s logike naknade štete prema poticanju ribnjaka koji pružaju usluge zaštite okoliša, to jest prirode.

To otvara puno šire pitanje: ako ribnjak istodobno proizvodi hranu i održava staništa, bioraznolikost i krajobrazne funkcije, kako se ta javna vrijednost mjeri i tko je plaća? Hrvatski model već poznaje potporu za akvakulturu koja pruža usluge zaštite prirode; konferencija treba raspraviti može li se taj pristup razviti u dugoročno održiv poslovni model, uz istodobno rješavanje realnih troškova predatora i upravljanja prirodom.

Tržište mora prijeći iz sezonskog proizvoda u konkurentan prehrambeni proizvod

Domaća slatkovodna akvakultura ima potencijal rasta, ali vrijednost proizvoda ne nastaje samo na ribnjaku. Nastaje kroz preradu, pakiranje, logistiku, brendiranje, dostupnost u maloprodaji i ugostiteljstvu te kroz sposobnost sektora da potrošaču ponudi jednostavan i suvremen proizvod. Aktualni EU pregled hrvatske akvakulture među izazovima ističe upravo potrebu za većom tržišnom valorizacijom i konkurentnošću.

Konferencija zato treba tretirati šarana i druge slatkovodne vrste kao prehrambeni proizvod koji se mora ponovno pozicionirati: od sezonske cijele ribe prema filetu, porciji, gotovom ili polugotovom proizvodu i drugim formatima koji odgovaraju navikama suvremenog potrošača. Pitanje nije samo "možemo li proizvesti više?", nego "možemo li prodati više vrijednosti?".

Končanica je 2026. krenula s prodajom pakiranog šarana u porcijama i ulaskom u maloprodajne lance, konkretan pokušaj izlaska iz tradicionalnog modela u kojem se šaran veže gotovo isključivo uz Badnjak i Veliki petak.

Europa već otvara sljedeći strateški ciklus

Europska komisija je u veljači 2026. otvorila proces oblikovanja Vision 2040 za ribarstvo i akvakulturu. U središtu su četiri međusobno povezana područja: potražnja za vodenom hranom, ponuda, radna snaga te infrastruktura i financiranje. To znači da se hrvatski sektor nalazi pred prilikom da vlastite probleme – vodu, ulaganja, tržište, tehnologiju i ljudske kapacitete – prevede u jezik europske politike i financiranja.

Zato konferencija ne bi trebala biti samo pregled stanja 2026., nego početak razgovora o tome kako hrvatsko slatkovodno ribnjačarstvo treba izgledati 2030. i koje odluke treba donijeti već tijekom 2027.

Neutralan poslovni i policy forum - mjesto na kojem se ne ponavljaju poznate činjenice, nego se susreću proizvodnja, država, voda, priroda, energetika, tržište i znanost.